Gandalf – Sivi lutalica

Prolazeći stazama Tolkienovih junaka zasigurno se u mnogima od nas probudila iskonska čežnja za pustolovinama Bilba ili Froda. Ili potreba da vratimo i obnovimo svoj razrušeni dom poput Torina. Također bismo se mogli zamisliti poput nekog od njihovih prijatelja, spremni da ih pratimo na putu, ili se pronaći u onima koji im u važnim, prijelomnim trenucima pomažu na drugi način…

Ipak, s pojedinim Tolkienovim junacima izuzetno se teško možemo poistovjetiti, zato što u našem svakodnevnom svijetu nemamo takve primjere ili su likovi toliko složeni da ih uopće ne možemo sagledati u cjelini. Jedan takav izniman lik je Gandalf. Naizgled, on je prototip čarobnjaka kakvog susrećemo u mnogim pričama i legendama, no Tolkienov Gandalf je puno više od toga…

Kada se i kako u Tolkienovom svijetu pojavio Gandalf? U velikom nedovršenom epu Silmarillion, koji je kao zamisao nastao najranije, Gandalf se spominje samo u jednom kratkom, ali vrlo snažnom odlomku kao Olórin, što na uzvišenom vilenjačkom jeziku znači Živi san ili Živa vizija. Opisan je kao najmudriji od Maiara koji su bili pomoćnici Valara, najviših božanstava Tolkienovog univerzuma. Zajedno su stvarali i uređivali svijet, unoseći u njega sklad prema glavnoj muzičkoj temi vrhovnog boga Iluvatara. Olórin je često boravio uz Niennu, božicu samilosti i strpljivosti od koje je učio o suosjećanju i ustrajnosti u nadi… jer ona duši donosi snagu i pretvara tugu u mudrost. 

U kasnijim Tolkienovim djelima pojavljuje se kao jedan od pet Istara, čarobnjaka koji su doplovili iz Neumirućih zemalja u Srednji svijet kako bi ga sačuvali od uništenja. Poslali su ih sami Valari da se odupru mračnom Sauronu, Maiaru koji je opčinjen svojom moći postao sluga strašnog zla i izopačenosti. Međutim, Istarima je bilo zabranjeno njegovoj moći uzvratiti silom i otkriti se u svoj svojoj moći i sjaju. Nije im bilo dozvoljeno ni upravljati voljom vilenjaka i ljudi prisilom ili strahom. U Srednji svijet došli su kako bi potaknuli sva bića dobre volje da se ujedine i sami bore za njegov spas.

Gandalf je došao posljednji i izgledao je najstariji i najslabiji od petorice. Međutim, vilenjak Círdan, Brodograditelj, koji ga je dočekao u Sivim Lukama, odmah je uvidio kako svojom mudrosti i dobrotom nadilazi sve druge. Zato mu poklanja jedan od Triju prstena koji su pripadali najuzvišenijim vilenjacima Srednjeg svijeta, prsten Vatre, s riječima: Mnogo posla i opasnosti nalazi se pred tobom, i kako se tvoj zadatak ne bi pokazao prevelikim i iscrpljujućim, uzmi ovaj Prsten da ti pomogne i utješi te… vjerujem da će se u danima koji uskoro dolaze naći u plemenitijim rukama nego što su moje, koje će ga upotrijebiti da u sva srca usade odvažnost.

Gandalf je dugo obilazio narode Srednjeg svijeta učeći o njihovom načinu života, budno pazeći na sve znakove Sauronovog podmuklog djelovanja. Postao im je prijatelj, sažalivši se na njihove patnje, a oni koji su ga slušali, budili su se iz beznađa i odbacivali su priviđenja mraka. Vilenjaci su ga nazvali Mithrandir ili Sivi lutalica jer jedini od Istara nije odabrao stalno mjesto boravka. Ime Gandalf, Vilenjak sa štapom, dali su mu ljudi zato što je putovao pješice oslanjajući se o štap i zato što su mislili da je vilenjak. Ponekad je boraveći među njima stvarao čudesne, vatrom oživljene oblike. Tolkien posebno ističe da je jedini od Mudrih počeo gajiti neobičnu ljubav prema Malom narodu – hobitima, sluteći da se u njima krije daleko veća snaga od one koju pokazuju simpatičnom vanjštinom i jednostavnim navikama…

Kada je Elrond, vladar Rivendella, u razgovoru s Gandalfom jednom prilikom predvidio rat i rekao kako sve može nestati u tami, osim ako ih ne izbavi kakva neobična slučajnost, Gandalf mu odgovara: Mnogo je neobičnih slučajnosti na svijetu, a pomoć će često stići iz ruku slabih kad Mudri posrnu.

U Tolkienovom Srednjem svijetu samo su rijetki znali njegovu pravu ulogu. Osim Círdana, bili su to još dvoje uzvišenih čuvara vilinskih prstenova: vila Galadriel, Gospodarica svjetla, i poluvilenjak Elrond, čije ime znači Zvjezdani svod.

Tolkien nam samo daje naslutiti tu ulogu i kako prolazimo stranicama njegovih djela Hobit i Gospodar prstenova, malo pomalo ocrtavaju se obrisi jedne izuzetne misije. Od čarobnjaka slavnog po vatrometima i dobrodušnog prijatelja postaje mudar savjetnik te pokretač čitavog niza događaja. Pri tom prolazi i sam strahovita iskušenja, od kojih ćemo izdvojiti dva najveća: ulazak u Dol Guldur i prolazak kroz Moriju.

Suočenje s napuštenom jezivom utvrdom Dol Guldur nastalo je zbog Gandalfove sumnje da se tamo vratio Sauron, Mračni gospodar, kako bi ponovo okupio svoje sluge i obnovio moć, sijući svijetom strah i smrt. Gandalf ovo iskušenje prolazi sam, ne upuštajući se u borbu, premda je Sauronu ravnopravan suparnik jer su obojica Maiari. Kada je potvrdio opravdanost svojih sumnji, odlazi kako bi upozorio Vijeće Mudrih i kako bi ga zajedničkim snagama otjerali…


Labirint Morije najkompleksniji je labirint Tolkienovog svijeta nastao na mnogo zamršenih razina u minulim, zaboravljenim dobima. Prolazak kroz Moriju Gandalf odabire tek kad uvidi da su svi drugi putevi zatvoreni i tada se pokazuje kao pravi vođa cijele Prstenove družine. Uspijeva ih provesti kroz mnoge zamke i dovesti do izlaza s druge strane planine. Međutim, neposredno prije izlaza dolazi do sukoba s Balrogom, drevnim demonom, oličenjem podmuklih starih snaga svijeta, pri čemu Gandalf pada u bezdan. Ovdje imamo naznake pravog inicijatskog puta jer Gandalf u borbi prolazi kroz elemente Vatre, Zraka, Vode i Zemlje, a prema izlazu ga zapravo vodi sam neprijatelj kojeg on neustrašivo slijedi. Konačni sukob odvija se na vrhu beskrajnog spiralnog stepeništa, a nakon što je savladao Balroga, Gandalf i sam umire potvrđujući tako svoju potpunu požrtvovnost za spas Srednjeg svijeta. Upravo zato je bio vraćen natrag u svijet živih kao Gandalf Bijeli kako bi dovršio svoju misiju…

Borba Gandalfa s Balrogom u Moriji

 

 

Izvor: nova-akropola.com

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.