razmišljanja

Charles Dickens: Starovremenska svevremenost

Po scenariju Ryana J. Lindsaya, za ovu godinu je najavljeno snimanje dugometražnog igranog filma o životu Charlesa Dickensa, a u maniru “Zaljubljenog Shakespearea” ili “Capotea”

Rođen devet godina prije Dostojevskog (Fjodor Mihajlovič je rođen 1821, tako da su im i godine rođenja anagramski slične, na način na koji su slični naslov najslavnije Orwellove knjige i godina u kojoj je pisana), Dickens je unutar engleske književnosti devetnaestog vijeka pisac najsličniji Dostojevskom.

Rusija i Engleska

Ne mislim ovdje samo na golemu popularnost, na histeriju koju su kod publike izazivale časopisne serijalizacije njihovih romana, na neponovljivu vještinu šeherzadinski zavodljivog pripovijedanja, na sretan spoj ežensijevski adiktivih feljtonističkih zapleta sa vlastitim (metafizičkim) opsesijama, na činjenicu da obojica unaprijed dokazuju istinitost one Cioranove ocjene po kojoj nema istinske umjetnosti bez jače doze banalnosti jer onaj ko se stalno služi neobičnim, brzo ugnjavi, budući da ništa nije nesnosnije nego jednoličnost izuzetnog. Mislim i na njihovu sličnost unutar matičnih im jezika i kultura, na amblematičnu engleskost Dickensa i analognu joj ruskost Dostojevskog. U jednom od svojih najboljih eseja, Krleža upoređuje Dostojevskog i Prousta, a na fonu njihovog odnosa (zapravo, odnosa protagonista njihovih romana) prema ženama. Vrijedilo bi napraviti sličnu komparaciju Dostojevski – Dickens, ali da se romantično-erotski kompleks zamijeni socijalnim (u najširem smislu). I Dickens i Dostojevski su osjetljivi na nepravdu; također, obojica su sentimentalni, ali na različit način.

Lakoća i težina

Ima u Kafkinim dnevnicima jedna fraza o Dickensu, jedan lapidaran komentar o kojem je Kundera lijepo esejizirao. Kafka, naime, kod Dickensa detektuje “hladnoću srca prikrivenu pretjeranim izljevom osjećanja”. U svijetu Dostojevskog, pretjerani izljevi osjećanja su toliko uobičajeni da se njima ništa ne može prikriti. Konstrukcija Dickensovih romana je urednija u usporedbi s romanima Dostojevskog; manje je baroka, manje filozofije, više klasike i više smijeha, koincidencija i sinhroniciteta je podjednako. Dickens je lakoća, Dostojevski težina. Svoje posljednje romane obojica nisu završili. I tu su i sličnosti i razlike jako znakovite. I “Braća Karamazovi” i “Tajna Edwina Drooda” koketiraju sa krimićem.

Ipak, “Braću Karamazove” priča o Velikom inkvizitoru i o Ivanovom odbijanju karte za raj vodi na vrhunce visoke kulture. U odnosu na Karamazove, “Tajna Edwina Drooda” ostaje u popkulturnoj niši, skoro žanrovskoj.

Dickens je daleki praotac televizijskih serija. Dickensovsko je to iščekivanje tačno određenog iracionalnog termina u kojem će se fiktivna priča nastaviti. Ljepše je pratiti priču kad se u nju indirektno uključe i okolnosti u kojima ju se prati, slađe je pratiti priču kad je okružuju velika očekivanja (eto, da napokon iskoristimo i tu frazu).

Velika očekivanja

Najbolja Dickensova knjiga, ona koju bi trebao pročitati neko ko odluči da će od Dickensa pročitati samo jednu knjigu, jesu “Velika očekivanja”. Već sam bio “dikensovac” kad sam je čitao, već sam pročitao možda i sve one imenskoprezimenske njegove romane, i već sam poslije pedesetak stranica, čini mi se, shvatio da je to ono što od Dickensa i očekujem, samo bolje. Često se sjetim kraja ovog romana nakon kojeg se njegovi protagonisti više neće ponovo razdvojiti, kao što će Vanja i Nataša iz “Poniženih i uvrijeđenih” zauvijek biti sretni zajedno. I makar su uglavnom sve Dickensove knjige i danas žive, i kao predlošci za pozorišne drame, filmske adaptacije i BBC-jeve ekranizacije, i kao inspiracija savremenim piscima, pa i kao lektira, nijedna nije življa od “Velikih očekivanja”. Dickens živi kad god ga se čita. Njegove knjige su debele knjige, pomalo starovremenske, i mnogi će reći da ih upravo to u ovoj epohi brzine odbija. Vrijedi se, međutim, starovremenski prepustiti Dickensu. On će to znati da vrati.

 

Izvor: oslobodjenje.ba

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.