psihologija

Erih From: Umijeće ljubavi i šta nas sputava da ovladamo njime

„Teško da postoji neka aktivnost, neki poduhvat, koji je započet sa tako ogromnim nadama i očekivanjima, a ipak, koji tako redovno ne uspije, kao ljubav.“

Njemački psihoanalitičar, filozof i socijalni psiholog Erih From, tvrdio je u svom remek–djelu „Umijeće ljubavi“ da je ljubav aktivnost za koju je potrebno dosta znanja i truda, da se ne događa slučajno, već je za nju potrebno izvjesno umijeće koje se stiče dugim i upornim djelovanjem.

From piše:

„Ova knjiga želi da pokaže da ljubav nije osjećaj u koji olako može biti bilo ko upušten, bez obzira na to koliki je stepen zrelosti dosegnuo.

Ona želi da ubijedi čitaoca da su svi njegovi pokušaji na ljubav osuđeni na neuspjeh sem ako ne pokuša najaktivnije da razvije svoju cjelokupnu ličnost, tako da postigne produktivnu orijentaciju; to zadovoljenje individualne ljubavi ne može biti postignuto bez kapaciteta da se voli svoj bližnji, bez prave poniznosti, hrabrosti, vjere i discipline. U kulturi u kojoj su ovi kvaliteti rijetki, postizanje sposobnosti da se voli mora ostati rijetko dostignuće. “

From smatra našu iskrivljenu percepciju ljubavi crno-bijelom:

„Većina ljudi shvata problem ljubavi prvenstveno u tome kako biti voljen, prije nego kako voljeti, u sposobnosti da voli. Stoga, problem za njih je kako biti voljen, kako biti dopadljiv.“

Ljudi misle da je ljubav jednostavna, ali da je pronaći pravi objekat ljubavi – ili biti voljen – teško. Ovaj stav ima nekoliko uzroka ukorjenjenih u razvoju savremenog društva. Jedan od uzroka je velika promjena koja se dogodila u 20. vijeku sa poštovanjem izbora objekta ljubavi.“

From pravi razliku između zaljubljenosti i trajnog stanja ljubavi

„Ako dvoje ljudi koji su bili stranci, kao što smo svi mi, iznenada dopuste da se zid između njih sruši i osjećaju se blisko, osjećaju se kao jedno, ovaj trenutak jedinstva jedan je od najradosnijih, najuzbudljivijih iskustava u životu.

Sve je ljepše i čudesnije za osobe koje su bile zatvorene, izolovane, bez ljubavi. Ovo čudo iznenadne prisnosti je često olakšano ako je kombinovano sa, ili inicirano, seksualnom privlačnošću i odnosom. Međutim, ovaj tip ljubavi po svojoj pravoj prirodi nije trajan.

Dvije osobe se dobro upoznaju, njihova prisnost sve više i više gubi čudesan karakter, dok njihovi antagonizmi, njihova razočaranja, njihova zajednička dosada ne ubije šta je preostalo od početnog uzbuđenja. Ipak, u početku oni ne znaju sve ovo: u stvari, oni uzimaju osećaj slijepe zaljubljenosti, „ono biti lud jedno za drugim“, za dokaz njihove ljubavi, dok to može samo dokazati stepen njihove prethodne usamljenosti.

„Teško da postoji neka aktivnost, neki poduhvat, koji je započet sa tako ogromnim nadama i očekivanjima, a ipak, koji tako redovno ne uspije, kao ljubav.“

From dalje piše:

„Prvi korak koji se preduzima je da se postane svjestan da je ljubav umijeće, kao što je i življenje umijeće; ako želimo naučiti kako da volimo mi moramo postupati na isti način kao da želimo naučiti druga umijeća, recimo muziku, tesarstvo ili umijeće medicine ili inženjerstvo.

Koji su neophodni koraci u učenju svakog umijeća? Proces učenja umijeća može biti podijeljen na odgovarajuća dva dijela: prvi, umijeće teorije; i drugi, umijeće prakse. Ako želim naučiti umijeće medicine, moram prvo znati činjenice o ljudskom tijelu i različitim bolestima.

Kad imam sva ova teoretska znanja, ja sigurno nisam stručan u medicinskoj umijeću. Ja ću postati majstor ovog umijeća samo poslije dugotrajne prakse, dok se eventualno rezultati mog teoretskog znanja i rezultati moje prakse ne spoje u jedno – moju intuiciju, esenciju ovladavanja svakog umijeća.

Ali pored učenja teorije i prakse postoji i treći faktor neophodan da se postane majstor u bilo kom umijeću – ovladavanje umijećem mora biti stvar ultimativne zainteresovanosti; ne smije postojati ništa na svijetu važnije nego to umijeće. Ovo je istinito za muziku, za medicinu, za tesarstvo – i za ljubav.

I možda ovdje leži odgovor na pitanje zašto ljudi u našoj kulturi rijetko pokušavaju da uče ovo umijeće uprkos njihovim očiglednim neuspjesima: uprkos duboko ukorenjenoj žudnji za ljubavlju skoro sve ostalo se smatra važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, moć – skoro sva naša energija je korištena da se nauči kako postići ove ciljeve, a skoro ništa za učenje umijeća ljubavi.“

Izvor: kultivisise.rs

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.