Budimpešta

Klub za smijanje – neobična „historija“ Budimpešte ’30-ih

30-ih godina prošlog stoljeća u Budimpešti vladala je prava epidemija samoubistava. Kako bi riješili ovaj veliki problem, gradske vlasti su donijele jednu od najčudnijih odluka ikada. Odlučili su da olakšaju mentalnu tjeskobu stanovništva otvaranjem specijalnog kluba za smijanje, u kome je narod ponovo trebalo da nauči da se smije(!?). Tako su bar izvještavale svjetske novine i magazini.
Kao dokazi su ostali samo neki članci, u najmanju ruku, sumnjivog sadržaja. U prvom iz australijskih novina Sunday Times Perth iz 1937. navodi se da je Budimpešta poznata među svojim sugrađanima kao „grad samoubistava“. Osim loše ekonomske situacije i krize poslije vojnog poraza u Prvom svjetskom ratu, kao glavni razlozi ljudskog očajanja koje ih tjera da sebi oduzmu život pominje se i izrazito depresivna pjesma Sumorna nedelja Režo Sereša.

Poznata i kao „pjesma samoubistava“, Sumorna nedjelja je bila vezivana za stotine smrtnih slučajeva u Mađarskoj. Najvjerovatniji razlog njene reputacije leži u činjenici da je njen tekstopisac Laslo Javor bio zaposlen kao novinar koji je bio zadužen za crnu hroniku. Kako bi ispromovisao svoju pjesmu, on je u slučajevima samobistava obavezno napominjao da se ploča pjesme nalazila pored leša. Da je ovo bila laž, potvrđuje činjenica da u to vreme nije ni postojao snimak pjesme, niti je ona bila popularna među muzičarima.

  Polaznici uče da se smiju kao Ruzvelt 

Što se klubova za smijanje tiče, ako je vjerovati tekstu, njihov početak se vezuje za šalu jednog mađarskog profesora i njegovog prijatelja hipnotizera. Suprotno svim očekivanjima, ljudi su prihvatili novu terapiju i ubrzo je osnovana škola smijanja koja je garantovala svojim polaznicima da će se smijati kao tadašnji američki predsednik Frenklin Ruzvelt, Mona Liza i holivudska zvijezda Klark Gejbl. Vijest o tome je stigla i do holandskog tabloida Het Leven, poznatog po iskrivljivanju istine radi tiraža, u kome je također objavljeno i nekoliko slika iz famoznog kluba.

                   Fotografija iz kluba za smijanje objavljena u štampi

Američki magazin Life (izdanje iz 1937.) je otkrio mnogo vjerovatniju verziju cijelog događaja. Ispostavilo se da se radi o prevari gore pomenutih profesora i hipnotizera koji su smislili priču kako bi poboljšali imidž svog grada, iz koga su u to vreme izgleda samo loše vesti dolazile. Epidemija samoubistava, s druge strane, nije izmišljena i za to postoje istorijski dokazi. Do danas, pak, nije pronađen nijedan Mađar koji je klub za smejanje video svojim očima.

                            Fotografija iz kluba za smijanje objavljena u štampi

Sumnja i ova konačna verzija priče stigla je sa ovog bloga, čiji autor tvrdi da je cijela saga najvjerovatnije fabrikovana u nekoj od američkih redakcija i nema veze sa mađarskim profesorom i hipnotizerom. Teško je na kraju prosuditi ko je u pravu i da li ćemo ikada saznati pravu istinu.

Izvor: citymagazine.rs

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.