SEVDAH

Zukva – dokumentarni film o sevdahu, koji postaje svjetska priča

Susret kreativnih ljudi često rezultira projektima koji svojim vrijednostima prevazilaze domete obične saradnje. Jedan takav susret zbio se između članova bosanskohercegovačkog sevdalijskog benda “Divanhana” i kreativaca uposlenih u televizijskoj kući Al Jazeera Balkans, a rezultat njihove saradnje je dokumentarni film Zukva.

 

U razgovoru s autorima dokumentarnog filma i članovima grupe “Divanhana” odmah je postalo jasno kako su njihovi motivi za snimanje filma bili želja da se što vjernije i autentičnije objasni i predstavi šta je to sevdalinka.

Neven Tunjić i Nedžad Mušović kažu kako je sevdalinka muzička forma koja proživljava novu “mladost” i da je došao trenutak da se forma, koja je do sada imala ograničen medijski domet, učini “svjetskom pričom”.

Film nastao ‘na točkovima’

Ideja za snimanje filma rodila se prirodno, kaže Neven Tunjić, objašnjavajući kako je koncept filma zamišljen tako da o sevdalinci govore stručni i relevantni ljudi, osvjetljavajući taj muzički fenomen iz najrazličitijih uglova.

“Što se tiče filma, ideja se desila spontano, kao što se mnogo toga u našem bendu desi, na točkovima, u našem kombiju. Kada putuješ po deset sati dnevno, imaš tri radnje da radiš – da jedeš, spavaš i razmišljaš. Mi smo tako, kroz razna promišljanja, došli na ideju da naša putovanja, koja su vrlo šarena, koja su vrlo protkana etnografskim i etnomuzikološkim istraživanjima, iskoristimo za film. Mnogo ljudi iz struke i poznavalaca sevdalinke sretnemo na našim koncertima. Željeli smo tu priču sa naših putovanja prenijeti na platno. Kada smo stupili kontakt s ljudima s Al Jazeere, naišli smo na odobrenje ideje, jer je to regionalna ideja, jer se priča bazira na muzičkoj tradiciji prisutnoj na cijelom Balkanu i ostatku Evrope.”

Brojni mladi zainteresirani su za sevdah, kažu autori filma .

Iako priča o sevdalinci, film nije koncipiran kao klasična televizijska reportaža, nego je to pokušaj da se cijeli fenomen prikaže iz više perspektiva, kaže koautor filma Nedžad Mušović, dodajući kako film nastoji pokazati na koji način se sevdalinka kao muzička forma doživljava danas.

“Ne govori se tu o klasičnom putovanju benda ‘Divanhana’, gdje mi snimamo naše putovanje na točkovima, nego u filmu govorimo baš o sevdahu sa različitih aspekata. Na koji način mi to doživljavamo i kroz ljude koje susrećemo po čitavoj Evropi i u Bosni i Hercegovini. Znači, njihova iskustva predstavljamo u filmu. Generalno, prikaz doživljaja sevdaha u današnjem vremenu kroz naš rad. Nije priča konkretno o bendu ‘Divanhana’ ili o promociji benda. U pitanju je priča o sevdahu i o tome kako mladi ljudi doživljavaju sevdah i na koji način se susreću sa sevdahom.”

Pjevana bez muzičke pratnje

Snimiti film o sevdalinci, pojašnjava Mušović, jeste istaći u prvi plan njenu bogatu historiju i pojasniti način na koji se ta muzičko-književna forma doživljavala u različita vremena. U nekim svojim počecima sevdalinka se pjevala bez muzičke pratnje, a danas ima bogatu instrumentalnu pratnju.

“Ono što je najbitnije jeste da je to naša tradicionalna muzika, i to je bit svega. Jer, ako izgubimo i taj segment, izgubili smo i kompletan narod. Ne zna se kada je tačno nastala sevdalinka, tako da ne možemo govoriti o nekim izvornim oblicima. Kada gledamo s etnomuzikološke strane, znamo da je izvođena u nekim intimnim društvima bez pratnje ikakvog instrumenta, ili uz idiofone instrumente, znači lupanjem o neki predmet rukama, pa je poslije toga došao saz, pa su poslije došli ostali instrumenti, i sve u svrhu prilagođavanja vremenu u kojem jeste. I mi tako radimo, imamo priliku neke instrumente, haj'mo reći, ubaciti više u sevdalinku negoli je to obratna stvar. Na taj način približavamo mladim ljudima prije svega, a bogami i starijim, kako ćete vidjeti u filmu, šta je to sevdalinka.”

Sevdalinka mora imati mjesto u svjetskoj kulturnoj baštini i ona se mora doživljavati kao nešto izuzetno rijetko i vrijedno. Neven Tunjić popularnost i važnost sevdalinke upoređuje s fadom, formom za koju mi vjerujemo da je veoma prisutna u medijima i rasprostranjena među publikom, a istina je sasvim drugačija. Kao ilustraciju navodi svjedočenje njemačkog producenta, koji je otkrio kako je fado i dalje muzička forma koja ima veoma ograničen doseg i profiliranu publiku.

Sevdalinka i fado

“Ljudi iz muzičke struke pričaju kako sevdah ima poziciju u društvu u Bosni i Hercegovini, Srbiji ili na Balkanu i u Evropi. Imali smo priliku pričati s nekoliko producenata da nam oni tačno kažu kako sad to živi sevdalinka. Recimo, konkretno, u Berlinu – gdje se sevdalinka pušta i kako živi? Sevdah je kao fado, jer mi imamo predodžbu da je fado popularan, a sevdah nije, a to je vrsta muzike koja pripada samo insajderima. Čovjek kaže da se u Berlinu nalazi jedan bar u kojem se pušta fado, a ne da je to nešto neprekidno prisutno u medijima. Sevdah ima u sebi brzu formu, ima ritam. Ljudi kroz elektronsku muziku prave partyje i puštaju sevdalinke i imate generacije mladih Nijemaca koji dolaze na balkanske partije i slušaju sevdalinke. Sevdalinka je prisutna u medijima. Imate izvođače poput Amire Medunjanin, nas i Damira Imamovića, među drugima, s kojima je sevdah dobio novi glas.”

Najbitnije je da se shvati kako je sevdalinka forma koja zahtijeva kreativnost i posvećenost, kažu sagovornici Al Jazeere, pojašnjavajući kako je u svojoj modernoj historiji forma doživjela period vrhunca popularnosti, a zatim se pretvorila u jednu veoma formaliziranu muzičku vrstu. I upravo je oslobađanje kreativnih potencijala sevdalinke, objašnjava Tunjić, ono što obilježava preporod sevdalinke u poslijeratnim godinama.

“Sevdah je doživio stagnaciju za vrijeme osamdesetih godina i ušao je u radno vrijeme. Znači, odnos je postao takav, naročito na radiju, da su ljudi dolazili na posao i u radno vrijeme snimali deset sevdalinki. U kreativnom smislu je stao. Zatim je došao rat, kada je sve stalo. Nakon rata dolaze nove ideje. Recimo, Mostar Sevdah Reunion koji kombinira sevdah, kafansku muziku i bluz. To je sve svijetu bilo veoma interesantno. Tim tragom nastali smo mi, Amira i Damir. To je sve dokaz da sevdah živi i da je dobio čak i nove autore, nove snage i sada je sevdah nastavio tamo gdje je stao. Sve ovo što mi radimo je nova perspektiva i ovi uspjesi koje sam navodio i koji se kroz film prikazuju su dokaz koliko je sada zaista sevdah utkan među ljude.”

Izvor: balkans.aljazeera.com

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.