revolucija

Pet najpoznatijih revolucionarki – lik i djelo

Historija često zaboravlja na doprinos rušenju sistema i ideologija koji su dale – žene. Nasuprot predrasudama ogroman je broj žena koje su dale svoje vrijeme, trud i živote za revolucije, a neke od njih imale su i odlučujuće uloge. Dolazile su iz različitih dijelova političkog spektra, neke su bile naoružane a neke su koristile samo pero, ali sve su se borile za svoja uvjerenja.

Pogledajmo pet revolucionarki koje nećete vidjeti na majici nekog studenta alternativca.

Nadezhda Krupskaya

Možda ste za Nađu čuli samo kao ženu Vladimira Lenina, no gospođa Krupskaya je i sama bila u srcu boljševičke revolucije. Uključivala se u razne političke aktivnosti, uključujući i mandat kao zamjenica Ministra za obrazovanje Sovjetskog saveza od 1929. do svoje smrti 1939. godine. Prije nego se posvetila obrazovanju bila je sekretarica Iskra časopisa, i upravljala koordinacijom preko čitavog kontinenta, koja je dijelom bila i kodirana. Nakon burnih godina revolucije pokušavala je poboljšati obrazovanje proletarijata, na primjer težeći da učini biblioteke dostupne svima.

Constance Markievicz

Constance Markievicz (rođena Gore-Booth) bila je anglo-irska grofica i političarka najranijih irskih republikanskih stranaka Sinn Féin („Mi sami“, irski gaelik/stari keltski) i Fianna Fáil (Republička partija) koje su se borile za irsku samostalnost. Bila je irska nacionalna revolucionarka, sufražetkinja (pobornica prava žena) i socijalistkinja. Sudjelovala je i u Uskršnjem ustanku 1916., gdje je sudjelovala u vodstvu pokreta. Tijekom ustanka ranila je britanskog snajperistu prije nego što su je primorali na povlačenje i predaju. Nakon svega bila je jedina žena (od 70) osuđena na samicu. Osuđena je na smrt, a pardon je dobila zbog svog spola.

Tužba će kasnije tvrditi da je Markieviczova govorila „Ja sam samo žena, ne možete ubiti ženu!“ dok sudski zapisi tvrde drugačije – „Voljela bih samo da imate to dostojanstvo da me ubijete.“ riječi su ove revolucionarke zabilježene u sudnici.

Bila je jedna od prvih žena koje su držale „fotelju“ nekog ministarstva: od 1919.-1922. bila je Ministarka rada Irske Republike) i bila je izabrana za mjesto u Domu naroda Ujedinjenog Kraljevstva u decembru 1918. ali je zbog politike Sinn Féin-a odbila da izvršava ovu funkciju.

Petra Herrera

Tijekom Meksičke revolucije žene, poznate kao soldaderas, su se borile rame uz rame s muškarcima iako su nerijetko morale da trpe maltretiranje od kolega. Jedna od najpoznatijih soldaderasa bila je Petra Herrera, koja se oblačila kao muškarac i krila da je žensko predstavljajući se kao „Pedro Herrera“. Pod muškim imenom se proslavila kao odličan vođa (i rušitelj mostova) i na kraju svima otkrila svoju „tajnu“. Sudjelovala je u drugoj bitci za Torreón 30. maja 1914. sa još oko 400 žena, gdje je prema nekim izvorima imala odlučujuću ulogu. Na žalost, Pancho Villa nije želio da zasluge idu ženi, i nikada je nije proglasio generalom. Kao odgovor, Petra je napustila njegov pokret i osnovala svoju, isključivo žensku, brigadu.

Nwanyeruwa

Jedna žena plemena Igbo u Nigeriji, po imenu Nwanyeruwa je pokrenula kratki rat protiv kolonijalističkog režima 1929. godine koji je po nekima bio prva ozbiljna pobuna protiv ukorijenjenog sistema. 18. novembra 1929. izbila je svađa između Nwanyeruwa i carinika po imenu Mark Emereuwa kada joj je dotični naredio da „prebroji svoje koze, ovce i ljude“. Shvativši da ovo znači da će morati početi plaćati porez – do tog trenutka žene tradicionalno nisu plaćale poreze, podijelila je informaciju s drugim ženama iz plemena i započela seriju demonstracija koje će u toku sljedeća dva mjeseca prerasti u Ženski rat. 25 000 žena iz regiona se organizirala i protestvovala protiv nadolazećih poreza i neograničene moći poglavica nametnika (koji su u kvislinškom stilu služili kolonijalnom carstvu Velike Britanije). U konačnici se značajno popravio položaj žena, Britanci su odustali od novih poreza i mnoge su poglavice morala napustiti pozicije.

Lakshmi Sehgal

Lakshmi Sehgal, poznata kao „kapetan Lakshmi, bila je revolucionarka u Indijskom pokretu za nezavisnost, oficir u Indijskoj Narodnoj Armiji i kasnije ministarka za ženska pitanja u vladi Azada Hinda. U 1940-im je bila komandant Rani of Jhansi ženskog regimenta koji se borio za rušenje britanskog namjesništva na Indijskom subkontinentu. Ovo je bila jedna od rijetkih ženskih jedinica uključenih u Drugi Svjetski Rat na bilo kojoj strani, a ime je dobila po jednoj drugoj indijskoj revolucionarki iz Indijskog ustanka iz 1857. godine – Rani Lakshimbai.


Tekst preveo i prilagodio: Stefan Marinković

Izvor: karike.ba

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.