antikomunizam

Pjesme koje su (s)rušile KOMUNIZAM u Jugoslaviji: Ni Maršal ni cenzura nisu im mogli ništa!

U bivšoj Jugoslaviji, državi jedne partije i stroge cenzure svega što je odudaralo od nametnutog kursa vladajuće ideologije i interesa vladajućih struktura, umjetnička djela koja su direktno kritikovala režim i poredak svakako su bila nešto neuobičajeno i krajnje kontraverzno

Nasuprot toga, režim je aktivno podsticao pravljenje pjesama koje su nedvosmileno veličale život u Jugoslaviji, socijalistički poredak ili lidera Tita. Ipak, i u takvim društvenim okolnostima postojale su izrazito antirežimski nastrojene pjesme koje su uspijevale zaobići budno oko cenzore i biti objavljivane.

Najčešće umotane u eufemizme i metafore, predstavljale su suptilnu kritiku društvenog poretka i vladajućih garniture, koje pak ni mnogi njihovi slušaoci nisu bili u stanju prepoznati. Međutim, bilo je i onih koje su direktno i nedvosmisleno bacale rukavicu u lice režimu.

Azra: „Poljska u mome srcu“ (1981.)

Samo nekoliko mjeseci nakon pobune radnika brodogradilište u poljskom danu Gdanjsk, što će biti početak velikog bunta širom Istočne Evrope koji će dovesti do rušenja komunizma, Džoni Štulić je objavio pjesmu „Poljska u mome srcu“,  u kojoj se otvoreno veličaju lider pobune u Gdnajsku Lech Walesa, pokret “Solidarnost”, ali i tadašnji papa Ivan Pavao II, i sam Poljak, koji je bio jedan od najglasnijih i najodlučnijih boraca protiv komunizma i sovjetske okupacije Istočne Evrope.

Emitiranje ove pjesme je bilo zabranjeno na televizijama i radiostanicama, ali je grupa izvodila na svojim koncertima.

Riblja čorba: „Član mafije“

Zajedljiva i ciničina kritika Saveza komunista Jugoslavije, za koju je od prvog dana objavljivanja bilo jasno da je „mafija“ zapravo metafora za „partiju“.

Iako je pjesma tada vladajuću partiju uporedila s mafijom i okitila je najgorim mogućim epitetima i karakteristikama, pjesma je bez problema bila objavljena i izvođena u bivšoj Jugoslaviji. Bora Đorđević, lider Riblje čorbe, kasnije je objasnio da je pjesma dobila odobrenje za objavljivanje tako što je članove državne komisije koji su bili poslani da odrede valjanost sadržaja pjesme, prije slušanja pjesme odveo u obližnju kafanu.

Idoli: „Maljčiki“ (1981.)

Prva pjesma beogradskog benda Idoli „Maljčiki“ predstavljala je snažnu parodiju socrealističke ikonografije. U spotu za pjesmu vidimo rudare i metalurške radnike kako poziraju, dok članovi benda, obučeni formalno u siva odijela, glume komunističke aparatčike.

S obzirom da Jugoslavija nije bila članica tzv. Istočnog bloka, grupa nije imala posebnih problema zbog objavljivanje ove pjesme, koja se mogla slobodno emitirati. Ipak, ambasada Sovjetskog Saveza poslala je protestnu notu svim televizijskim i radiostanicama u Jugoslaviji koje su puštale pjesmu.

No, pjesma je preživjela i čak i danas predstavlja Ironično (ali i nostalgično) podsjećanje na život radnika u nekadašnjoj SFRJ…

Prljavo Kazalište: „Ruža Hrvatska“ (1988.)

Kad je 1988. na albumu “Zaustavite zemlju” Prljavo kazalište objavilo pjesmu “Mojoj majci (Ruža hrvatska)”, ta kompozicija Jasenka Houre, izvorno posvećena i napisana u spomen Hourinoj majci, vrlo brzo je zadobila druge konotacije.

Turneja Prljavaca za spomenuti album svoj vrhunac doživjela je na legendarnom koncertu 17. oktobra 1989. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (tadašnji Trg Republike) na kojem se okupilo više od sto, a možda i sto pedeset hiljada ljudi.

Upravo na tom koncertu “Mojoj majci (Ruža hrvatska)” ubrzo je prihvaćena kao “budnica” nadolazećih promjena, demokratskih izbora i osamostaljenja Hrvatske. Nekako u isto vrijeme, s buđenjem višestranačja, neki su spomenutu pjesmu tumačili i kao Hourinu posvetu gđi Savki Dabčević-Kučar, nositeljici i simbolu Hrvatskog proljeća 1971., koja se koncem 80-ih ponovo aktivirala u političkom životu Hrvatske.

Zabranjeno pušenje „Straža pored Prizrena“ (1989.)

Antiratna pjesma ‘Zabranjenog pušenja’, sarajevskog benda koji je krajem turbulentnih osamdesetih proročanski najavio ono što će se u Jugoslaviji desiti u narednih nekoliko godina.

Pjesma u kojoj je radnja smještena na Kosovu, krajnje kritički se suprotstavlja tadašnjim jugoslovenskim političkim dogmama o „neprijatelju koji nikad ne spava“, gdje se kao najizgledniji ratni neprijatelj posmatrala Albanija, a nerijetko i domaće albansko stanovništvo s Kosova, te se otvoreno dovode u pitanje nametane vrijednosti društva o nužnosti borbe protiv „neprijatelja“ i spremnosti da se pogine za domovinu kao nečemu časnom – „Zbog sumnjive slave i tuđih grijeha/ginu mladi lavovi“.

Azra: „Ko to tamo peva“ (1982.)

Jedna od upečatljivih kritika na račun režima Džonija Štulića je pjesma „Ko to tamo peva“, u kojoj se autor obraća tada već pokojnom Maršalu. Pored otvorenog ismijavanja Tita i njegovih poteza, pjesma se također cinično osvrće i na jugoslovenske malograđanštinu i kult ličnosti koji hara u društvu.


Ekatarina Velika: “Još samo par godina za nas” (1989.)

Iako je čuvena pjesma EKV, u trenutku kada je nastala, predstavljala svojevrsno predskazanje sudbine članova benda i njihovih ličnih depresija, iz današnje perspektive ona je bila mngo više od toga… Iako se u stihovima ne pominju ni Tito, ni partija, ispostavilo se kako je Milan Mladenović bio mnogo sofisticiraniji nego što se mnogima činilo, pa je čuveni hit prerastao u frapantnu istinu o uništenim životima čitavih generacija nekada zajedničke zemlje, koja se kao kula od karata srušila “samo par godina” kasnije.

Svako novo slušanje energičnog hita s kraja 80-tih godina prošlog vijeka to nedvojbeno potvrđuje… 

Izvor Depo.ba

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.