intervju

INTERVJU: Emir Toromanović: Umjetnost je mir i stvaranje historije bez koje čovjek ne može!

Emir Toromanović – rođen je 08.11.1990. godine u Bihaću, gdje je i odrastao završivši osnovnu školu i Srednju likovnu školu kao likovni tehničar primjenjenog slikarstva. Završio je i školu animiranog filma, a trenutno je apsolvent na Akademiji umjetnosti u Banja Luci. Iza sebe ima već pet samostalnih izložbi u Banja Luci. Njegova ljubav prema umjetnosti ne završava u svijetu slikarstva, nego ju uspješno „širi“ i ispoljava kroz djelovanje Bihaćkog benda Genetski Modificirani (GMO) zajedno s Arslanom Handukićem i Šahsudinom Osmanovićem. Emir je i dio ARTlanis tima (dizajner, scenograf), koji uskoro u naš grad dovode „Festival ulica“ Bihać 2018. Sve ovo je i više nego dovoljan razlog za naš razgovor s ovim mladim umjetnikom.

BIHAFON: Koji je odnos boje i sadržaja u vašim djelima i da li određena boja zahtjeva i određeni sadržaj?

E. TOROMANOVIĆ: Volim dobar kolorit kod slikarstva, isto tako i deblje namaze boja. Pretežno istražujem prirodu, čovjeka i životinje. Naravno, što se tiče sadržaja i boja, boje određuju i motiv, ovisno o temi. Kada slikam ulje na platnu koristim tople boje, a kad radim nešto jednostavnije i apstrahovano koristim hladnije boje.

BIHAFON: Vaši uzori u slikarstvu?

E. TOROMANOVIĆ: Nemam ih!

BIHAFON: Vaš pogled na umjetničku scenu u Bihaću i okolici, na likovnost uopće?

E. TOROMANOVIĆ: Mislim da puno kvalitetnih umjetnika ima na našem tlu, ali mislim da malo ljudi razumije ili ne prepoznaje ono što im se nudi kao umjetnost. Vjerujem da umjetnost treba da postoji i van galerija, pa i umjetnost koja je „zatočena“ u objektima.

BIHAFON: Možete li opisati način na koji započinjete raditi sliku? Je li bila ideja prije slike ili je to spontani proces? Koristite li skice i koliko često, ako da?

E. TOROMANOVIĆ: Kada slobodno radim iz mašte, trudim se da se ispitujem i provjeravam svoje umjetničke sposobnosti… i tad uvijek imam vizije ispred sebe kao da bukvalno vidim stvar. A što se tiče skice fotografija kao materijal za rad, to najviše radim kad je potrebno za komercijalni vid zarade, ali da ne odstupa od pravog slikarskog ukusa.

BIHAFON: Kako biste opisali evoluciju svog slikarskog rada?

E. TOROMANOVIĆ: Eksplodiram i to je to. (smijeh)

BIHAFON: Šta sve može poslužiti kao inspiracija u radu, uključujući i druge vidove umjetnosti?

E. TOROMANOVIĆ: Može dobro poslužiti muzika, film, svakodnevni život i ljudi koji su sa vama.

BIHAFON: Uz slikarstvo bavite se i muzikom i stripom, te animacijom! Šta za vas znači umjetničko izražavanje?

E. TOROMANOVIĆ: Umjetničko izražavanje za mene znači komunikacija, kako s ljudima, tako i duhovno.

BIHAFON: Kako biste opisali vaš slikarski pravac i umjetničku težnju? Šta vas razlikuje od drugih slikara?

E. TOROMANOVIĆ: Još uvijek istražujem koji mi je pravac što se tiče mog umjetničkog rukopisa, mislim da svaki umjetnik mora provesti neko vrijeme „istražujući“ da bi se uopće svrstao u neke stilove. Mislim da je to moj umjetnički rukopis, pokret, pogled, kao što i sve ostale umjetnike čini posebnim, pa i različitim.

BIHAFON: Koja bi ste imena izdvojili danas, s dovoljnim vremenskim odmakom, od domaćih i inozemnih umjetnika, kojima se uvijek vraćate i koji su vam kreativno utočište?

E. TOROMANOVIĆ: Što se tiče domaćih, ovisno o stilovima, naravno. Enver Krupić, majstor rijeke Une, koji je za mene čuvar Une. Što se tiče stranih, volim stare slikare poput Rembrandt, Caravaggio, Renoir, Van Gogh – volim njihove kolorite i jake crteže.

BIHAFON: Dosta si aktivan u prezentaciji svojih radova na internetu. Kakva su ti iskustva s tim prezentacijama i koliko je danas bitno umjetniku da se predstavi na taj način?

E. TOROMANOVIĆ: Volim da komuniciram s ljudima na takav način, jer želim da podijelim i pokažem ono što jako volim.Šta umjetniku može biti bitno ovisi, naravno ovisi da li živi od toga što radi i voli.

BIHAFON: Sjećaš li se svoje prve interakcije s umjetnošću? Kad si odlučio da želiš postati umjetnik?

E. TOROMANOVIĆ: Koliko se sjećam bilo je to jako rano. Imao sam 3 do 4 godine, bio je rat. Moji roditelji su u stanu imali mali atelje ispunjen njihovim radovima i to je za mene bilo nešto neopisivo. Već sam imao dobru podlogu da se upoznam sa umjetnošću, imao sam sreće. Nikad nisam prestao slikati, i još sam tada odlučio postati umjetnik, tako i danas živim.

BIHAFON: Klasična ili moderna/računarska animacija?

E. TOROMANOVIĆ: Nemam neki odabir između klasične i moderne animacije, jer svaka za sebe posjeduje određenu ljepotu.

BIHAFON: Možeš li opisati proces stvaranje jednog karaktera?

E. TOROMANOVIĆ: Posmatram, komuniciram, i gledam.

BIHAFON: Koji ti je hardverski set-up za animaciju?

E.TOROMANOVIĆ: Adobe Illustration.

BIHAFON: I za kraj, smatrate li da je umjetnost u svim svojim vidovima i izričajima, ključ borbe za dušu, a i razvoj čovječanstva?

E. TOROMANOVIĆ: Da, umjetnost je mir i stvaranje historije bez koje čovjek ne može.

// Marija Dejanović

 

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.