not street art

INTERVJU: Alen Zulić: “Bihaćka kultura čak i danas izgleda mnogo bolje nego što se o njoj vodi računa!”

Posljednih godina u našoj zemlji se uveliko pisalo, a i pričalo o propasti kulture i kulturnih institucija. Da ne bi bilo nekih odstupanja od pravila, i ove ćemo godine nastaviti u istom ritmu… U doba kad kulturni resursi trebaju biti glavni činitelji turističke ponude, jedna od vodećih institucija kulture u Bihaću, a i šire, J. U. „Kulturni centar“ našla se u nesvakidašnjoj situaciji. O novonastalom problemu, kulturi i politici u kulturi, razgovarali smo sa direktorom J. U. „Kulturni centar“ Bihać, profesorom Alenom Zulićem.

BIHAFON: Da li ste Vi kao direktor jedne eminentne kulturne institucije zadovoljni situacijom u kojoj se nalazi kultura u BiH?

A. Zulić: Apsolutno ne!

BIHAFON: Mislite li da je šira društvena javnost dovoljno informirana o aktuelnim kulturnim dešavanjima i  problemima sa kojima se „iza kulisa“ nose domaće institucije kulture?

A. Zulić: Svakako da ne, ali je to donekle i shvatljivo s obzirom na socio-ekonomsko stanje kompletnog društva. S tim u vezi logično je da ne možete vidjeti druge i tuđe probleme zbog enormne količine sopstvenih.

BIHAFON: Vjerovatno mali broj ljudi zna da se bihaćki „KC“ trenutno nalazi u jako čudnoj i nesvakidašnjoj situaciji. Ugrožen je sam prostor vašeg djelovanja! Možete li nam objasniti ko i zašto ugrožava djelovanje jedne tako respektabilne institucije?

A. Zulić: Za sada svakako to zna malo ljudi, ali ćemo se uistinu potruditi da za tu novonastalu situaciju u što skorije vrijeme sazna što veći broj, kako bismo unatoč odluci Vlade FBiH ipak tu nešto pokušali uraditi. Naime Tužilaštvo USK-a je zbog svoga komoditeta uspjelo da Financijsko-informatičku agenciju (FIA) izmjesti iz njihovog prostora i tako sebi osigura pogodnije uvjete za rad. Ono što je u tom smislu čudno je da je Tužilaštvo USK-a ne samo izmjestilo instituciju koja je u tom prostoru djelovala prije njih samih, već su i za istu rekli gdje se može useliti, a o čemu su na kraju i uspjeli, jer je upravo takvo mišljenje i na koncu prijedlog Vlada FBiH pretvorila u odluku. Još čudnije od svega je što se mišljenje aktuelnog korisnika prostora (“KC” Bihać) u koji se FIA-a treba useliti, nije uzelo u obzir iako to narušava višedecenijski koncept djelovanja predmetnog objekta u kome će se na mjestu prodaje karata i informacija ubuduće nalaziti potpuno druga institucija i na taj način uništiti koncept i smisao djelovanja KC-a. Najgore od svega jeste činjenica da je to jedini objekat takve vrste u gradu Bihaću i da se menadžment KC-a potrudio osigurati sredstva u iznosu od 600.000 KM kako bi grad imao jednu takvu instituciju koja je u tom smislu jedina i time nezamjenjiva.

BIHAFON: Na koji način politička previranja, a samim tim i medijska manipulacija utiču na kulturu uopće?

A. Zulić: Upravo prethodni odgovor jeste i odgovor na ovo pitanje, a možda i najbolji pokazatelj.

BIHAFON: Ima li po Vašem mišljenju previše politike u bosanskohercegovačkom kulturnom životu?

A. Zulić: To svakako!

BIHAFON: Zanima nas kako iz perspektive direktora „KC-a“ izgleda bihaćka kultura danas, a i način kako se njome upravlja?

A. Zulić: Bihaćka kultura čak i danas izgleda mnogo bolje nego što se o njoj vodi računa. To znači da niko od onih kojima posao jeste da stvore uvjete za bolji razvoj svih elemenata društva, pa time i kulture ne rade to onako kako bi trebalo, a da aktuelna scena zahvaljujući isključivo entuzijazmu kulturnih radnika zapravo popravlja ukupni dojam.

BIHAFON: Šta bi ste Vi izdvojili kao osnovni problem za trenutačno stanje u kojem se nalazi kultura? Naravno, ako taj problem postoji po Vašem mišljenju?

A. Zulić: Osnovni problem za trenutačno stanje u kojem se nalazi kultura danas jeste to što se pomenuti problemi ne rješavaju sistemski. Čak i zakoni koji su donekle pokazatelji kako bi možda mogli biti bolji u ovoj oblasti se na koncu ne poštuju što je i dovelo do dodatnog kretanja ka sve lošijem stanju.

BIHAFON: Kakvu ulogu jedan kulturni centar treba imati u društvu?

A. Zulić: Kulturni centar je u osnovi samo jedna od ustanova koja djeluje na širokom polju kulture i umjetnosti i njegova uloga u tom smislu bi trebala biti šarolika po sadržaju, odnosno programskoj šemi, jer njegova uloga zapravo i nije jasno definirana kao što je to slučaj s galerijama, bibliotekama, pozorištima, muzejima itd. Upravo zbog toga on se po potrebi može baviti sa nekim od nabrojenih djelatnosti i na taj način otvoriti svoja vrata što većem broju korisnika.

BIHAFON:  Što J.U. „Kulturni centar“, a zajedno s njim Festival scenske umjetnosti „Bihaćko ljeto“, znače za kulturu Bihaća, a i BiH ?

A. Zulić: Kulturni centar kao organizator, pored ostalog i ovoga (po mnogim najvećeg) umjetničkog događaja u ovom dijelu BiH, pa i šire , uspijeva u jednoj velikoj nakani, a to je da za vrijeme samog festivala Bihać postaje i živi pozorište kojeg sa druge strane uglavnom i tokom cijele godine zapravo nema. Samo ta činjenica govori o važnosti pomenutog festivala, ali je ona mnogo značajnija s obzirom da se Bihać potvrđuje kao turistička destinacija broj jedan u BiH i da shodno tome umjetnost kojom u tome periodu odiše popunjava ili bolje rečeno dopunjava veliku turističku korpu prirodnih ljepota.

BIHAFON:  Je li Festival scenskih umjetnosti „Bihaćko ljeto“ najveći bihaćki kulturni proizvod?

A. Zulić: Definitivno, da!

BIHAFON: Dramski pisac i profesor Almir Bašović je jednom prilikom izjavio „ … Prisiljeni smo trpiti vlast koju smo sami izabrali, a ta vlast se boji kulture.“ i „Oni koji u BiH odlučuju o raspodjeli budžeta, kulturu posmatraju ne samo kao trošak, oni je tretiraju kao radioaktivni otpad!“. Mislite li vi da ove dvije izjave tačno opisuju suštinu našega problema i slažete li se Vi s njegovim konstatacijama?

A. Zulić: Uglavnom, da.

BIHAFON: Tko odlučuje o raspodjeli novca za kulturu na području USK-a?

A. Zulić: Raspodjeljuju ga komisije koje formira Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, ali nije u tome najveći problem. Isti je zapravo skriven u tome što se zakonska odluka o količini sredstava namijenjenih za ovu oblast apsolutno ne poštuje. Ona bi se po toj istoj odluci trebala kretati u visini oko cca 1.000.000 KM, jer taj iznos proizilazi iz procentualne stope namijenjene ovoj oblasti, a ista je zapravo zakinuta za više stotina hiljada.

BIHAFON: Možete li nam iskreno reći koliko puta su vam u zadnjih pet godina srezali predviđeni budžet?

A. Zulić: Pa zadnjih dvije godine je bio 10% po tekućoj godini, a to je samo nastavak ranijeg trenda kad je to znalo biti i mnogo više.

BIHAFON: Koliki prostor na kulturnoj ponudi grada koji najozbiljnije računa na turizam, zaslužuje i treba da ima „underground“ i alternativna scena?

A. Zulić: Ogroman i po mogućnosti veći.

BIHAFON: Koliko ste Vi upoznati s našom alternativnom scenom? Po Vašem mišljenju, treba li ozbiljnije i organizovanije pristupiti i pomoći u  razvoju  takve kulture na nivou grada?

A. Zulić: Upoznat sam poprilično. Aktivan u granicama djelovanja institucije, ali iskreno, sve više upravo u pomenutim žanrovima odnosno scenama vidimo regrutovanje mladih u borbi za svoja kulturna, ali i sva druga neotuđiva prava.

BIHAFON:  Jeste li dio inicijative „KULTURA 2020“?

A. Zulić: Jesmo i te veze su poprilično zapostavljene od strane ranijeg menadžmenta te iste planiramo pojačati i učvrstiti!

BIHAFON: Par riječi o nadolazećem Festivalu scenskih umjetnosti „Bihaćko ljeto“ 2018. ? Neke zanimljive najave?

A. Zulić: Nadolazeće Bihaćno ljeto je zapravo naše jubilarno dvadeseto. Problem koji nam je iznenada nametnut dođe nam kao nagrada za ogroman trud i rad na razvoju pozorišne (inače elitne) umjetnosti, a građanima našeg grada novo poniženje. Da ulaznice koje bi kao svaki normalan građanin u svakoj normalnoj državi trebali da kupe na mjestu predviđenom za to, oni će izgleda ubuduće te iste ulaznice kupovati „negdje“, jer još ne znamo gdje. Možda je ustvari upravo prethodno opisano i najbolje ogledalo odnosa viših istanci vlasti prema lokalnoj sredini i njenom potencijalnom razvoju. No i pored činjenice da će možda građani grada na Uni ulaznice kupovati ispred zgrade ili negdje na cesti, menadžment  KC-a obećava program dostojan ovakvog jubileja.

BIHAFON: I za kraj, smatrate li da je umjetnost u svim svojim vidovima i izričajima ključ borbe za dušu, a i razvoj čovječanstva?

A. Zulić: Pa umjetnost zapravo i jeste izričaj duše, naravno one dobre, koja je opet sa druge strane kako to i sami kažete neophodna za razvoj identiteta svakog naroda, a u makro formi je to svakako razvoj svih nas na ovom planetu.

 

// Marija Dejanović

 

 

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.