intervju

INTERVJU: Martina Martić: “Svi potrebni elementi mogu se steći redovnim treningom!”

Mostarka Martina Martić, instruktorica plesa na svili, državna prvakinja u sportskom penjanju, djevojka koja se ne boji dići u visine i prepustiti se padu i svili da bi se osjećala slobodno za naš portal ispričala je kako se počela baviti ovom cirkuskom umjetnošću, kako izgleda jedan trening plesa na svili i kako se nada da će uskoro osnovati i klub, koji će ujedno i biti prvi klub takve vrste u BiH.

BIHAFON: Bi li ste nam ukratko objasnili historiju plesa na svili? Njene početke, razvoj i laganu ekspanziju svijetom?

M. Martić: Kažu da je ples na svili nastao 1959. godine u francuskoj cirkuskoj školi, ali nažalost o tom performansu se ne zna mnogo. Pravu ekspanzivu ples na svili doživio je 1998. Kada je Cirque du Soleil predstavio svoju predstavu Quidam. Osoba koja je mnogo pridonijela razvoju ove discipline je Andre Simard, koji se specijalizirao za istraživanje i razvoj akrobacija za Cirque du Soleil, pa ga stoga smatraju i izumiteljem plesa na svili.

BIHAFON: Prvi put ste se sreli s plesom na svili u vašem Alpinističkom sportsko-penjačkom klubu “Neretva”, kad vam je u posjet došla Sofija iz Brazila, koja vas je i naučila osnove, a sami ste se zahvaljujući internetu obučavali dalje. Je li vam bilo teško samostalno, bez mentora razvijati umijeće plesa na svili/tkanini?

M. Martić: Za vrijeme Sofijinog boravka u Mostaru trenirali smo samo jednom tjedno, što je meni ubrzo postalo nedovoljno, tako da sam već tada počela samostalno trenirati i tražiti figure po internetu. Iskreno, bilo mi je neugodno da je stalno pitam da mi pokaže nešto novo, iako je ona bila uvijek pristupačna i spremna da mi pokaže nešto novo. Bilo mi je teško kad je ona otišla, jer smo postale prijateljice, ali nastaviti trenirati mi nije bilo teško, jer sam to zavoljela i trenirala sam za „svoju dušu“.

BIHAFON: U plesu na svili/tkanini postoje tri glavne kategorije: penjanje (uspon), omotavanje i padovi? Možete li na objasniti razliku i težinu svake kategorije pojedinačno, kao i neke specifičnosti koje mislite da treba izdvojiti?

M. Martić: Penjanje je glavni element, ne možete ništa napraviti dok se ne naučite popeti. Postoje dva osnovna načina penjanja: Klasični i Ruski. Ja preferiram Ruski, jer je stabilniji, brži i efikasniji.

Zatim omotavanje, ustvari, ja to ne bi baš tako nazvala, ja bi to nazvala figure. Kada savladate penjanje, onda učimo figure. Učimo kako omotati svilu oko tijela tako da nas svila čuva, kako vjerovati svili i kako joj se prilagoditi. Za figure je potrebno biti fleksibilan. Što smo fleksibilniji to figura vizualno ljepše izgleda. Bitno je držanje, elegancija, to je nježna strana svile.

Padovi su najzanimljiviji element. Padove učimo kada fizički ojačamo, potrebno je imati malo hrabrosti, ali kada jednom pustiš ruke, prepustiš se padu i svili da te uhvati, tada si stvarno uhvaćen njenim čarima. To je akrobatska, razigrana strana svile.

 

BIHAFON: Tkanine koje se koriste kao svila su proprilično jake i rastezljive. Najčešće se koriste dvosmjerno rastezljiva poliesterska likra i Tricot najlon. Širina, a i rastezljivost materijala ovisi o rutini i akrobatu, odnosno vještini akrobata? Koji materijal, širinu, a i rastezljivost tkanine vi preferirate?

M. Martić: Kada sam kupovala svoj prvi materijal, djevojke iz Hrvatske koje su se bavile plesom na svili su mi preporučile benetton materijal. To je sintetički materijal, koji je strašno izdržljiv i što je super, ima ga i kod nas kupiti. Širina 1,5 m, a visina ovisi od lokacije gdje postavljam svilu. Idealno je oko 7-8 m. Materijal mora u sebi imati elastin, jer nas on amortizira pri padu, ali opet ne volim da ima puno elastina, da na kraju pada ne bi poskakivala. Za početnike je lakše raditi na materijalu sa manje elastina, dok je kasnije kada napredujemo lakše raditi na elastičnijem materijalu.

BIHAFON: Šta za vas znače akrobacije na svili?

M. Martić: To je jednostavno nešto što volim da radim, dio mene. Kroz bavljenje plesom na svili sam upoznala različite, meni važne, osobe koji su postali dio moje svakodnevnice. I još uvijek mi pruža prilike da ostvarim nova poznanstva. Opušta me i daje mi onaj zen osjećaj.

BIHAFON: Posve je jasno da ovo vrsta „akrobacije“, zahtjeva visoku tjelesnu, ali i psihičku spremu. Koliko  vam je činjenica da ste sportska penjačica, tačnije državna prvakinja, pomogla da brže napredujete u ovoj disciplini?

M. Martić: Penjanje mi je puno pomoglo. Od penjanja sam dobila snagu i fleksibilnost, a i ne bojim se visine, tako da mi je bilo lako upustiti se u ples na svili. Iako neke od cura sa kojim treniram nisu imale nikakve predispozicije, to im nije bila kočnica, a i ne treba nikome ni biti. Ne treba to da vas sprečava da se okušate u plesu na svili. Svi potrebni elementi mogu se steći redovnim treningom.

BIHAFON: Koliko puta imate sedmično trening i kako izgleda jedan trening na svili?

M. Martić: Treniramo 2 puta tjedno, po 2 sata. Trening se sastoji od četiri djela:

  • vježbe za fleksibilnost, yoga i istezanje
  • zagrijavanje i penjanje
  • figure i padovi na svili
  • vježbe za snagu, za trbušnjake, leđa, ruke, noge

BIHAFON: Sada imate svoj klub, ako se ne varam? Kako se zove i koliko imate članova?

M. Martić: Klub nemamo još, ali radimo na tome. Bit će prvi klub plesa na svili u BiH. Trenutno imamo oko 20 članova. Klub će se zvati Vermelho. Vermelho na portugalskom znači crvena. Crvena zato što je boja Sofijine svile bila crvena, a tu je sve počelo. Crvena boja je također boja ljubavi, tako da mi se taj naziv učinio kao prigodan naziv za nešto što voliš da radiš.

BIHAFON: Kakvu budućnost „predviđate“ plesu na svili u BiH?

M. Martić: Bucket lista je puna želja, nadam se da će se ostvariti. Mi ćemo do tada marljivo raditi na njima. U konstantnoj smo potrazi za zanimljivim destinacijama u prirodi na kojima možemo okačiti svilu. Nadam se da ćemo se u budućnosti vidjeti na različitim festivalima, koncertima i priredbama, te da će se oformiti još koji klub u BiH, sa kojim ćemo moći surađivati, razmjenjivati iskustva, organizirati natjecanje ili predstavu.

BIHAFON: I za kraj, smatrate li da je umjetnost u svim svojim vidovima i izričajima, ključ borbe za dušu, a i razvoj čovječanstva?

M. Martić: Mislim da je to definicija umjetnosti i da je ples na svili jedna vrsta umjetnosti. Na treninzima vidim kako se cure sa kojim treniram transformiraju, kako ih ples ispunjava srećom, kako postaju jače fizički, a samim tim i psihički jače osobe, kako dobivaju samopouzdanje. To je priča i o prijateljstvu, povjerenju, o osjećaju pripadnosti i dijeljenju zajedničke strasti.

//Marija Dejanović

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.