INTERVJU: Amra Mahmutović: “Ako si umjetnik/ica, sve što trebaš je da stvaraš, bez obzira gdje se nalaziš!”

Amra Mahmutović  iz Bihaća –  studentica Grafičkog dizajna na Akademiji likovne umjetnosti u Sarajevu, učesnica brojnih grupnih likovnih izložbi i učesnica “Festivala ulica” Bihać (15. – 17.06.2018.godine) koji ćemo za manje od deset dana imati priliku vidjeti na ulicama našeg grada, ispričala nam je šta ju je  inspiriralo da upiše Grafički dizaj, kojim putem želi ići u budućnosti i kako iz perspektive mlade umjetnice izgleda BiH umjetnička scena.

BIHAFON: Šta je presudilo da upišete Akademiju likovnih umjetnosti  u Sarajevu i to baš odsjek za Grafički dizajn?

A. Mahmutović: Presudila je ljubav prema umjetnosti općenito, i taj idealni spoj fotografije, crteža, tipografije i naravno ljubav prema slikanju i crtežu. Osoba koja me je inspirisala i navela da upisem grafički dizajn je Damir Midžić, grafički dizajner iz Bihaća.

BIHAFON: Sjećate li se Vaše prve interakcije s umjetnošću? Kada ste odlučili da želite posati umjetnica?

A.Mahmutović:  Od kako znam za sebe, crtam, šaram ili čak bilježim crtajući. Vizuelni tip sam od malih nogu, čak u trećem razredu osnovne škole , bila sam nagrađivana za likovne radove i išla sam na tamičenja, i tako kroz čitavo školovanje.

BIHAFON: Koje programe koristite prilikom izrade grafičkog projekta?

A. Mahmutović: Koristim se Adobove programe poput Photoshopa, Ilustratora, Lightroom, Indesign i slično.

BIHAFON: Šta sve treba znati grafički/a dizajner/ica?

Freud – ciklus knjiga – dizajn by A. Mahmutović

A. Mahmutović: Treba znati pronaći sebe u ovom poslu, znati svoj izraz, ko je on/ona zaista i kakvu poruku široj masi šalje. Bitno je biti jasan i dosljedan sebi i svome stilu, a do toga je veliki put.

BIHAFON: Možete li nam opisati evoluciju Vašeg slikarskog rada?

A. Mahmutović: Svakim radom osjećamo neku vrstu evolucije, napredak, ali prava evolucija u mojim radovima se desila u Srednjoj umjetničkoj školi u Bihaću, kada sam radila maturski rad. Moj slikarski motiv je bio portret mog oca. Otac mi je preminuo u toku izrade maturskog rada. Iznanadna smrt moga oca  i emocije koje su u meni proradile, u tom periodu, ne bih mogla nikako drugačije opisati, već kroz slikarstvo, kroz boju! Tad sam osjetila što je boja, BOJA JE ŽIVOT ! Dok slikamo stvaramo novi život, novu nadu..Nešto što će trajati i poslije nas. Poslije mog oca i mene.. Ostaje trag. Dakle za mene je slikarstvo emocija. Sve dok iskrene emocije nema, nema ni rada.

BIHAFON: Koje boje preovladavaju u Vašim radovima i zašto?

A. Mahmutović: Ne biram posebnu paletu boja, pošto boja sama po sebi ima značenje, tako i svaki rad nosi novo značenje i sam za sebe priča priču. Boje opisuju unutrašnje stanje čovjeka .

BIHAFON: Kako biste opisali Vaš slikarski pravac i umjetničku  težnju?

Dokumentarna fotografija (Sarajevo) by A. Mahmutović

A. Mahmutović: Vezana sam za impresionizam i postimpresionizam, težim ka impresiji trenutka. I to se odrazilo i na moje fotografije.  Dokumentarna fotografija je ono što volim i njegujem.

BIHAFON:  Koji fotoaparat korištiš za dokumentarnu fotografiju?

A. Mahmutović: Koristim Nikon D3300 – teleobjektiv raspon 18-200, a koristim taj objektiv zbog pristupa dokumentarnoj fotografiji, raspon je idealan i mogu da hvatam trenutke koji mi nisu blizu.

BIHAFON: Tko su Vaši uzori u slikarstvu, a tko u svijetu grafičkog dizajna?

A. Mahmutović: Uzori u slikarstvu su mi definitvno Vincent Van Gogh i Gustav Klimt. Dovoljno je reći da sam plakala dok sam gledala njihove radove na izložbi u Beču.. U grafičkom dizajnu uzori su mi Sagmeister& Walsh, Milton Glaser, Paula Scher, Paul Rand i mnogi drugi, ali ovom prilikom bih spomenula i dragog profesora Anura Hadžiomerspahića , koji je moju generaciju naučio kako da razmišljamo kao dizajneri i dizajnerice.

BIHAFON: Jeste li imali do sada svoju izložbu radova?

A. Mahmutović: Nisam imala samostalnu izložbu, ali mnogo puta sam bila član grupne izložbe i polako sad pripremam radove za samostalnu izložbu.

Dokumentarna fotografija (Sarajevo) by A. Mahmutović

BIHAFON: Kako iz perspektive studentica slikarstva, odnosno grafičkog dizajna, izgleda umjetnička scena u BiH,  likovnost uopće?

A. Mahmutović: Pomalo tužno, ali iz tog razloga se vrijedi i boriti, ne radi novca, već radi otvaranja novih vidika našoj likovnoj sceni, ako si umjetnik/ca, sve što trebaš je da stvaraš, bez obzira gdje se nalaziš.

BIHAFON:  Koliko je stvaranje nove slike ili/i loga u Vašem slučaju spontan proces, odnosno improvizacija? Ili u samome početku imate neku ideju vodilju koju onda realizirate?

Dokumentarna fotografija i šablon časopisa by A. Mahmutović – angažovana umjetnost – “Paradoks”

A. Mahmutvoić: Dug je to proces, prvo istraživanje, pa se bavim problemom i temom , kroz razgovore i skice razmišljam, pa pravim malu pauzu, kako bih razmislila i odmakla se od prvih ideja, tek tad vidim što sam uradila i nastavim proces bistre glave i uvijek upali.

BIHAFON: Gdje vidite sebe u budućnosti?

A. Mahmutović: Na masteru u Berlinu ili Beču, šalim se (smijeh). Naravno da ću se školovati i dalje, sve dok ne budem u potpunosti zadovoljna sa znanjem i tek onda ću da razmišljam o poslu.

BIHAFON: I za kraj smatrate li da je umjetnost u svim svojim vidovima i izričajima, ključ borbe za dušu, a i razvoj čovječanstva?

A. Mahmutović: Naravno, samo iskrena umjetnost budi emocije, a tek grafički dizajn bilo plakat, fotografija i sl. , ono šalje poruku velikoj masi, podučava ih i uči kako gledati. Bez umjetnosti smo prazni, kao društvo !

// Marija Dejanović

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.