intervju

INTERVJU: Traumatic Arts – Martina Pavlović: “Najveći cilj kojem težimo je formiranje cirkuske škole”

“Traumatic Arts” je udruga koja promiče kulturu cirkusa kroz izvedbe zračnih akrobacija na tkanini, zračnom kolutu, te ostalim akrobatsko-plesnim umjetnostima poput plesa s hula hoop-om, akrobacijama na šipci, žongliranju, akrobalansom ili plesom s vatrom. Povodom njihova gostovanja na “Festivalu ulica” Bihać 2018. (15. – 17.06.) razgovarali samo s predsjednicom udruge Martinom Pavlović i Mateom Goričanec članicom udruge koja se bavi plesom na svili, ali i performansom sa vatrenim lepezama o osnivanju ove trupe, iskustvu i promociji koju su trupa, a i pojedini njezini članovi postigli zahvaljujući učešću na “Supertalentu”, pojednim umjetničkim disciplinama i ciljevima udruge. 

BIHAFON: Možete li nam reći kada i kako se rodila ideja za osnivanje “Traumatic Arts-a”?

M. Pavlović: Ideja se rodila iz želje da ples na svili prezentiramo široj populaciji, ponajviše zbog vlastite zaljubljenosti u tu divnu vještinu. Smatrala sam da su doživljaji kao i emocije koje proživljavamo dok izvodimo zanimljive figure u visini nešto što moramo otkriti i ostalima.

BIHAFON: Zašto baš  “Traumatic Arts”?

M. Pavlović: Traumatic radi nečega što je “traumatično” iskustvo (šala na račun gledanja našeg performansa koje je traumatično) te Arts radi toga što vlastitu izvedbu doživljavamo kroz umjetnost jer spaja ples sa elementima suvremenog cirkusa.

BIHAFON: Kojim cirkuskim disciplinama se vaša udruga bavi?

Ana Perišić – zračni kolut

M. Pavlović: Uz već spomenuti ples na svili, Udruga “Traumatic Arts” u izvedbama koristi i vatrene rekvizite (poi, lepeze, staff i hula hoop), zatim klasičan hula hoop, zračni hoop, zračnu šipku te tehnike akrobalansa.

BIHAFON: Koliko puta su članovi Traumatic Arts-a nastupali na Supertalnetu (HR) i koliko je to pomoglo u promociji udruge, ali i cirkuske umjetnosti u Hrvatskoj?

Jelena Znaor – Hula Hoop

M. Pavlović: Članovi Udruge su nastupali dvije sezone zaredom (2016., 2017.) i to: Jelena Znaor (hula hoop artistica) i sedam djevojčica na svili a prethodne je godine nastupala artistica Ana Perišić na zračnom ringu. Smatram da je to uvelike pomoglo pojedinim izvođačima da pokažu svoje talente te da uspiju veći broj ljudi “zaraziti” zanimljivošću cirkusa. Udruzi u vidu povećanog broja angažmana je pomoglo u smislu širenja kulture suvremenog cirkusa.

BIHAFON: Možemo li reći da vi spadate u predstavnike suvremnenog cirkusa?

M. Pavlović: To bi bilo točno s tim da cirkuske elemente spajamo sa elementima suvremenog plesa.

BIHAFON: Na koji uspjeh ili poduhvat vaše udruge ste najponosniji?

M. Pavlović: Svaki trenutak koji je ispunjen osjećajem zajedništva ljudi koji zaista uživaju u tome što rade smatram našim uspjehom. Možda i ponajviše zato što većina nas uz ovo ima i “običan” posao – te je time ljubav prema rekvizitima još veća (nije neophodna i ne radi se radi zarade isključivo).

Flying heel cabaret

Konkretno, ponosna sam na odrasle izvođače u predstavi Flying Heel Cabaret, mislim da je to predstava koja je prethodila trendu cabareta u Zagrebu, te se nakon te predstave nije ponovio još jedan akrobatski cabaret (koji upravo tu zadanu formu zadovoljava).

A na najmlađe članice sam ponosna radi puta u Milano gdje smo na njihovom Supertalentu (Kid's got talent Italy) prezentirali Hrvatsku i najmlađe artistice na svili (njih 4).

BIHAFON: Predstavite nam ukratko porijeklo i razvoj plesa s (vatrenim) lepezama?

Matea – fire candle

M. Goričanec: Vatrene lepeze jedna su od varijacija na temu vatrenih rekvizita. Nemam saznanja o porijeklu i razvoju konkretnih lepeza, no znam da se prilikom lepeza koriste elementi suvremenog plesa ili tehnike trbušnog plesa.

BIHAFON: Od kojih komponenata se sastoji jedna lepeza?

M. Goričanec: Vatrene lepeze izrađena su od savijene metalne žice koja tvori njezin oblik. Na vrhu svakog pojedinog kraka je namještena  široka kevlarska traka koja gori ali ne sagorjeva uz pomoć petroleja.

BIHAFON: Koji tipovi lepeza i izvedbe s lepezama postoje i u čemu je razlika?

Matea – ples na svili

M. Goričanec: Glavna raspodjela vatrenih lepeza je prema količini kevlara, postoje sa najmanje 3 do čak 7 kevlara. Također razlikuju se i po obliku ( klasične, u obliku ruže, lotusa, paukove mreže). Bitan je i način same izvedbe pa tako imamo lepeze sa gripom za izolacijske trikove, bez gripova, fiksne lepeze, sastavne…

BIHAFON: Kako biste predstavili ples na svili osobi koja se nikada nije srela s takvom vrstom izvedbe?

M. Pavlović: Ples na svili je cirkuska umjetnost koja oduševljava brojnim akrobacijama i pokretima u zraku koji na predivan način pokazuju koordinaciju ljudskog tijela i uma.

Martina Pavlović

BIHAFON: Od tri glavne kategorije u plesu na svili (penjanje, omotavanje i padovi), koja je vama najdraža i/ili najizazovnija?

M. Pavlović: Razmiśljanje na koji način povezati figure u jednu cjelinu, omotavanje.

BIHAFON: Kako i kada ste se vi susreli s cirkuskom umjetnošću, odnosno plesom na svili i što vas je privuklo upravo toj disciplini?

M. Pavlović: Nakon 7 godina kao suvremeni plesač bila sam u potrazi za nečim uzbudljivijim. Ples na svili sam vidjela sasvim slučajno u šetnji pored Savskog mosta gdje su cure imale svoj trening.

BIHAFON: Koliko je „strah“ prisutan tokom vaše izvedbe?

M. Pavlović: Strah je uvijek prisutan, ali to je ono što najviše oduševljava nas izvođače. Najljepši je strah onaj pozitivan strah ljudi iz publike prema izvođačima koji ih zainteresira i probudi.

BIHAFON: Kako izgleda jedan tipičan trening u prostorijama “Traumatic Arts-a”?

M. Pavlović: U početku treninga je zagrijavanje koje traje do 20 min. Bitno je da se dobro zagriju svi dijelov tijela te da zagrijavanje uključuje vježbe fleksibilnosti i snage.  Nakon toga se vježba na svili (tehnika i improvizacija na glazbeni broj) te istezanje. Tu je riječ o treninzima za polaznike.

Kada je riječ o treninzima za izvođače, onda je tu skup do 10 osoba koje vježbaju ili za samostalne izvedbe ili se formiraju u grupe do 5 osoba koje vježbaju za zajednički nastup. Prijedlozi figura, kostima i muzike su suradnja članova koja na kraju rezultira kompletnom izvedbom. Različitost stilova i rekvizita se ujedini u jedan performans, što je naravno plod većeg broja treninga. Također, treninzima za izvedbe prethode i radionice inozemnih instruktora koji gostuju u Zagrebu te nas uče nove trikove ili drugačije pristupe.

BIHAFON: U kojem će se smjeru dalje razvijati Traumatic Arts i koji su vaši ciljevi i snovi?

M. Pavlović: Traumatic Arts će se razvijati i dalje u vidu zračnih artista, no svakako namjeravamo realizirati osebujan vatreni show (odnedavno imamo i neke nove vatrene rekvizite). Osim toga  želimo oživjeti “Flying Heel Cabaret” kako bi ponovno svi izvođači Udruge mogli u zanimljivom okruženju stvarati za potrebe jedne ovakve atraktivne predstave. Ono što nas često muči je i nedostatak prostora, točnije koristimo čak 4 prostora na području Zagreba i Velike Gorice i voljeli bismo imati naš prostor koji bi pretvorili u “tvornicu” cirkuske i plesne kreative. Nadamo se da ćemo to uskoro i postići. Ono što je možda najveći cilj kojem težimo je formiranje cirkuske škole u suradnji sa drugim udrugama grada Zagreba (po uzoru na ostale europske gradove poput Parisa ili Bruxellesa).

BIHAFON: I za kraj smatrate li da je umjetnost u svim svojim vidovima i izričajima, ključ borbe za dušu, a i razvoj čovječanstva?

M. Pavlović: Umjetnost je definitivno spas za čovjeka u smislu pobude alternativnih izraza stanja i emocija. Jedan sofisticiran način mirnog ratnika koji prvenstveno radi na sebi da bi promijenio svijet. Možda ne bih rekla da je riječ o borbi za dušu, koliko o radu na sebi te mirnom oslikavanju nemirne stvarnosti. I da, ključ za razvoj čovječanstva.

// Marija Dejanović

Podijelite s drugima Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on Twitter

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.